nauCAT©
Na jedrilici, koja može biti najsigurniji način putovanja kada je uključen zdrav razum i dobra vještina, smrtni slučaj može biti zla sreća samo za nemarne. Da li se kupate kada ste na plovidbi? Koja su vaša pravila u tom slučaju? Jedna jednostavna priča koja se može primijeniti na sve nas i pokazati kako se nesreća može lako desiti samo zbog trenutka nepažnje.
Jedan je gospodin uzbuđeno nazvao svoju suprugu, kako bi joj priopćio kako su pozvani na odmor s njegovim bratom i njegovom ženom. Oni su ih pozvali na jedrenje na svoju jedrilicu od dvadesetsedam stopa. Supruga mu je odgovorila da ona nikada neće ići ploviti na jedrilicu, da on može, ali da će ona radije ostati kod kuće!
Nije mogao vjerovati da će se odreći ove prilike za krasnu avanturu na udobnoj jedrilici. Odrastao je uz vodu i volio je sve povezano s vodom, no njegova je supruga odrasla u velikom gradu i nije si mogla pomoći jer ju je voda uvijek podsjećala na traumatsko iskustvo iz mladosti, koje ju je zauvijek odagnalo od bilo kakve plovidbe:
Bilo je to u Münchenu nakon II. svjetskog rata. Kao petnaestogodišnja djevojčica radila je u jednom dućanu kao naučnica. Jednog dana šef joj je ponudio nedjeljni izlet s jedrilicom na obližnjem jezeru s njihovim prijateljima. Pristala je i sljedeći je dan obukla kupaći kostim ispod odjeće i krenula metroom šefovoj kući. Sat i pol kasnije, jedrila je veselo za lijepog dana i vjetrićem koji je pirkao baš koliko je trebalo.
Kako je dan polako prolazio, temperatura je poprilično porasla. Šef ju je priupitao bi li se rashladila u vodi. Ponudio joj je da se drži za uže i lagano će je vući za brodom. Misleći kako je to dobra ideja, spustila se u vodu i čvrsto zgrabila uže.
Voda je bila ugodno svježa i nakon desetak minuta, ona se dovoljno osvježila i htjela izaći van. Mogla je vidjeti vrhove glava prijatelja koji su kartali na drugoj strani, pa je malo pričekala da joj netko priđe i pomogne da izađe van. Uskoro joj je tijelo počelo drhtati od hladnoće, a prsti su trnuli od držanja užeta. Prsti su počeli popuštati i, pokušavajući da ne plače, ona je uže omotala nekoliko puta oko ruke kako bi zadržala snagu držanja. Ruke su joj se počele umarati u blijedom svijetlu sumraka, dok joj je koža već skoro sva poplavila.
Sada već u panici, vrisnula je da joj netko pomogne, ali nitko nije odgovorio na njene krike. Stalno razbijanje valova o njeno tijelo odnosilo joj je snagu, i shvatila je da će za koju minutu pasti u crnu vodu jezera.
Napokon, glava njenog šefa nadvila se nad ogradu, i šokiran onim što je vidio, viknuo joj je da još malo pričeka dok je ne izvuče van.
Njeno drhtavo plavo tijelo polako je izvučeno na palubu, a njezino olakšanje je pokvarila spoznaja da joj je zbog izvlačenja pukla naremnica kupaćeg kostima i da su sada svi zurili u njene gole grudi.
'Oopala', komentirao je šef kada se napola gola popela na palubu. Šok od hladne vode i njena golotinja brzo su neugodu zamijenili ljutnjom.
Kako su mogli dopustiti da joj se to dogodi? Da li su se imalo brinuli što se dešava s njom kao njihovom gošćom?
Sljedeći dan na poslu ni jednom riječju nije spomenuta jučerašnja nezgoda, ali taj događaj nikad joj više nije izblijedio iz sjećanja zbog čega više nije kročila na ijedan brod.
Što mislite, koliko je pravila ovaj skiper prekršio?
Autor: Kenneth Hoffman
Povezani članci
Sigurnost & Savjeti
Kako se ponašati po nevremenu
Deset pravila kojih se treba pridržavati kod plovidbe po nevremenu
