Kada bi jedriličar trebao kratiti glavno ili prednje jedro tijekom dnevnog jedrenja ili krstarenja? Mnogi jedriličari čekaju predugo, osobito kada koriste sustave za rolanje jedara. A pritom rijetko razmišljaju o tome što će učiniti ako se sustav zaglavi, jedro se samo odmotava u neveri ili se rastrga u oluji.
Autor primjećuje isti obrazac na brojnim brodovima i s različitim skiperima: većina skraćuje jedra kasnije nego što bi on skratio, dok on to čini ranije nego većina. Mnogi se previše oslanjaju na rolanje jedara – kao da su u nekoj čudnoj zoni komfora. On to tumači jednostavno kao lijenost. Zašto brinuti kad se, zahvaljujući rolanju, ne mora ići na navodno opasnu pramčanu palubu i mijenjati jedra? No, osim ekstremnih regata poput Volvo Ocean Racea, pramac je samo još jedan dio broda na kojem se treba osjećati sigurno i raditi rutinski.
Prije popularizacije rolanja, osnova je bila praćenje vremena. Držalo se „oko na vremenu“ i reagiralo na vrijeme. Kako je rekao olimpijac Buddy Melges: „Treba pripremiti brod za vrijeme koje dolazi, a ne čekati da nam Majka Priroda dođe na brod pa tek onda odlučiti.“ Autor smatra da ta rečenica savršeno opisuje pristup.
Ne čeka se da se pramac pretvori u razjarenog bika pa da tek tada počne zamjena jedra. To se radi prije, dok je još mirno. Naravno, ponekad se dogodi da vrijeme iznenadi. Autor navodi da se njemu to dogodilo dvaput u trinaest godina samostalnog jedrenja – oba puta zbog lijenosti – a jedan takav dan završio je i nasukavanjem. Pravila su jednostavna i vrijede uvijek. U njegovoj glavi postoje pet signala. Ako se pojavi jedan ili više njih, treba reagirati: uvući rif, staviti manje prednje jedro ili skratiti genou. I to odmah.
Pet signala da je vrijeme za kraćenje
- Bijele kape (pjena) na moru prema vjetru.
- Učestaliji i jači udari vjetra.
- Brod je teško držati na kursu (treba više od dva prsta).
- Prekomjerno naginjanje / izražen weather helm.
- Posada se osjeća loše ili ima mučninu.
Autor naglašava da skraćivanje jedra nema veze s teškim vremenom. To je taktika balansiranja broda. Svjež vjetar može izbaciti brod iz ravnoteže, ovisno o jedrima koja su trenutačno podignuta. Skraćivanje jedra znači samo prilagodbu površine jedra naprijed ili iza jarbola kako bi se brod uravnotežio.
Balans se provjerava jednostavnim testom od pet sekundi i dva prsta: ako se brodom može upravljati – kolom ili rudom – samo s dva prsta, brod je u balansu. Ne bi trebalo trebati više od 2–3 stupnja kormila da se drži kurs. To vrijedi u laganom povjetarcu i u olujnim uvjetima, za ljudsko i mehaničko upravljanje.
Autor se pritom osvrće na jedriličare koji se žale na vjetrovno kormilo koje „ne radi“. Po njemu, takvi jedriličari samo otkrivaju da ne znaju prvo izbalansirati brod, pa tek onda očekivati da mehanički sustav radi kako treba.
Balans prvo; upravljanje drugo. Ljudsko ili mehaničko – svejedno. Skraćivanje jedra je u balansu, ne u teškom vremenu. Svaki brod traži kraćenje na različitim brzinama vjetra.
Zato autor savjetuje: upoznajte svoj brod. Obratite pozornost na pet signala. Jedan ili više njih znači da je vrijeme za kraćenje. Učinite to odmah. Izvući krat je lako, ali uvući ga prekasno je frustrirajuće i naporno. Kratite kad treba, bez obzira na to što drugi rade. Brod će uzvratiti boljim performansama i posadi pružiti više udobnosti.
Izvor: Captain John Jamieson
www.skippertips.com
