Utapanje ne izgleda kao utapanje – piše Dr. Pia u jednom članku magazina obalne strže 'On Scene Magazine', opisujući instinktivnu utopljeničku reakciju:
- Izuzmemo li rijetke okolnosti, utopljenici su fiziološki u nemogućnosti vikati za pomoć. Respiratorni sustav namijenjen je disanju. Govor je popratna ili prekrivena funkcija. Prije govora mora se izvršiti puni udah.
- Utopljenikova usta naizmjence tonu i ponovno se pojavljuju na površini vode. Usta utopljenika nisu dovoljno dugo iznad površine vode da bi izdahnule, udahnule i zvale za pomoć. Kada su utopljenikova usta iznad površine, ona brzo udišu i izdišu jer njihova usta počinju tonuti ispod površine vode.
- Utopljenici ne mogu mahati za pomoć. Priroda ih instinktivno prisiljava da ruke pružaju bočno i pritišću površinu vode prema dolje. Pritiskanjem površine vode utopljenici dobivaju uzgon kako bi ustima mogli dohvatiti zrak iznad vode.
- Tijekom instinktivne utopljeničke reakcije, utopljenici ne mogu svojevoljno kontrolirati kretnje ruku. Fiziološki, utopljenik koji se koprca na površini vode ne može se prestati utapljati i svojevoljnim pokretima zvati za pomoć, plivati prema spasiocu ili dohvatiti komad spasilačke opreme.
- Od početka do kraja instinktivnog utopljeničkog nagona ljudsko tijelo ostaje uspravno u vodi, bez dokaza o pomažućem radu nogu. Osim ako ih se spasi, utopljenici se mogu boriti na površini vode od 20 do 60 sekundi prije nego potonu. (Izvor:On Scene magazine: jesen 2006.).
To ne znači da ljudi koji viču za pomoć i lamataju rukama nisu u stvarnoj nevolji. Ponekad to prethodi instinktivnom utopljeničkom nagonu, ali uglavnom ovakav vid stresa od vode ne traje dugo – no za razliku od pravog utapanja, ove žrtve još uvijek mogu pomoći u vlastitom spašavanju. Oni mogu zgrabiti sigurnosni pojas, uže i slično.
Pazite na ove druge znakove utapanja:
- Glava duboko u vodi, usta u razini vode
- Glava nagnuta natrag s otvorenim ustima
- Oči staklene i prazne, u nemogućnosti fokusiranja
- Zatvorene oči
- Kosa preko čela ili očiju
- Noge vise vertikalno a da se ne koriste
- Forsirano duboko disanje (hiperventilacija) ili teško disanje
- Pokušaj plivanja u određenom smjeru ali bez napredovanja
- Pokušaj okretanja na leđa
- Ljestvičasto uspinjanje, rijetko iznad vode
Zato ako netko od posade broda padne u vodu i sve izgleda dobro, nemojte u to biti presigurni. Ponekad su najčešće naznake utapljanja kada to ne izgleda kao utapljanje. To može samo prividno izgledati da utopljenik ide kroz vodu i gleda prema palubi.
Jedan od načina da budete sigurni u to što se događa je da osobu u vodi pitate je li u redu. Ako može odgovoriti, vjerojatno je. Ako samo prazno gleda u vas, najvjerojatnije imate manje od 30 sekundi da dođete do njega. I zapamtite, djeca rade buku dok se brčkaju u vodi. Ako su tihi, otiđite do njih i provjerite zašto.
Prije skakanja u vodu ljudi trebaju biti podučeni da moraju provjeriti dubinu vode te da tijekom aktivnosti u vodi ne piju alkohol ili neke lijekove koje utječu na funkciju svijesti. Osobe s nekom bolesti kojima plivanje predstavlja bilo kakav rizik (epilepsija, šećerna bolest, bolesti krvnih žila i srca, poremećaji neuromišićne funkcije) trebale bi imati dodatan nadzor za vrijeme aktivnosti u vodi. Nitko ne bi trebao plivati sam i na osamljenim mjestima.
Odricanje od odgovornosti: Gledišta i mišljenja koja je iznio autor nisu neophodno stavovi Državnih uprava za zaštitu i spašavanje ili Nacionalne središnjice za traganje i spašavanje.
Izvor: Mario Vittone
Povezani članci
Sigurnost & Savjeti
U nesreći, vrijeme je vaš neprijatelj br.1
Hitni slučajevi na brodu i otkucavanje “odbrojavanog vremena”
