nauCAT
Fishfinderi (negdje se zovu i dubinomjeri/sounderi) su odličan način za nalaženje pravog mjesta kada ste vani na vodi u svojoj brodici za ribolov. Sastoje se iz dva dijela: glavne jedinice s ekranom koja se nalazi na upravljačkoj ploči i transduktora (pretvarač, magnetsko pojačalo), koji je spojen s glavnom jedinicom i montiran na trupu.
Fishfinderi koriste sonarnu tehnologiju koja je razvijena tijekom Drugog svjetskog rata, kako bi pokazali što se točno nalazi ispod broda. Također su prisvojili neke tehnologije dubinomjera, kako bi izmjerili dubinu vode i koji se potencijalni rizici nalaze ispod (podvodne stijene i koralji). To pomaže da bi navigacija bila sigurna.
Kada se fishfinder upali, transduktor pričvršćen na trup počinje emitirati sonarne valove. Ovi valovi, kao sonarni valovi na radaru, udaraju u objekte u vodi i odbijaju se natrag prema transduktoru, koji ih ponovno prima. Transduktor tada šalje primljene valove u komponentu u glavnoj jedinici nazvanu transmiter (odašiljač), koji mjeri nove sonarne valove i šalje dobivena mjerenja glavnoj jedinici. Glavna jedinica tada rezultate pokazuje na ekranu.
Na izvoru, val je uzak. Međutim, kako prodire u dubinu, zvučni val se širi formirajući stožac, koji se uobičajeno naziva zrakom (predočite si baterijsku svjetiljku). Kada zvučni val susretne nešto unutar zrake, odbija se natrag. Kako smo već rekli, mjerenjem vrlo male razlike u vremenu između poslanog i primljenog povratnog vala, fishfinder kalkulira duljinu i crta je na ekranu.
Ako signal putem ne naiđe ni na što, doseći će dno. Ovisno koliko je sam fishfinder napredan, očitanja se prikazuju kao simboli, gdje jednolična ploha predstavlja dno, a simboli objekte. Objekti mogu biti ribe, stijene, ili bilo što drugo u vodi.
Napredniji fishfinderi imaju osjetljivije transduktore koji mogu prepoznati signale i pokazati malu ikonu ribe na ekranu. Oni prave razliku između ribe i ostalih objekata mjerenjem kako se sonarni valovi odbijaju od kontura ribljeg tijela.
Meka dna kao mulj ili trava imaju tendenciju apsorpcije signala. Tvrda dna poput stijena snažnije se odbijaju natrag. Ove suptilne razlike u sonarnom odrazu prikazuju se na ekranu sa simbolima za različite vrste dna. To je način na koji fishfinderi 'čitaju' dno i sve između njega.
Sonarne frekvencije djeluju poput malih valića u ribnjaku. Proučavanje sonarnih valova i njihovo kretanje nije bitno za korisnika, sve što se mora znati je da je niža frekvencija bolja za dublju vodu, dok je viša frekvencija najbolja u području plićina. Tipične frekvencije na fishfinderima su 50, 77, 83, 192, i 200 kHz. Visoke frekvencije su točnije ali imaju manji doseg, dok niže frekvencije bolje prodiru u dubinu, ali se vraćaju s manje detaljnim rezultatima.
Transduktori se često isporučuju s funkcijom dvostrukih zraka – tu je bitno može li se na komandi prebacivati između niske i visoke frekvencije sonarnog vala. U tom slučaju jedna se frekvencija koristi da se dobije općenita slika što se nalazi ispod broda, a druga za precizno odrađivanje ribe i strukture dna s visokofrekventnim valovima. Novi uređaji koriste Chirp tehnologiju, koja emitira više sonarnih valova i češće ih čita za mnogo preciznije rezultate. Općenito, skuplji fishfinderi također imaju senzore za mjerenje temperature vode, tehnologiju očitanja brzine i ostale korisne ali ne i ključne karakteristike.
Korištenje fishfindera može stvarno pomoći kako bi se odgonetnulo na koje je mjesto najbolje odvesti svoj brod. Bez obzira bili profesionalni ribar, sportski ribič ili se ribičijom bavite tek iz pustog hobija, fishfinder može miran dan preokrenuti u vrlo uzbudljiv s par lijepih trofeja koji će završiti na roštilju.
nauCAT©
Kutevi stošca
Kut stošca je kutno mjerenje sonarne zrake u stupnjevima. Primjerice, 24 stupnja zrake je širi i pokriva veći prostor od zrake od 16 stupnjeva. Kutevi stošca su mjereni u '-10db', što je metoda koja jamči dosljednost mjerenja od jednog transduktora do drugog, i točno pokazuje sposobnost fishfindera.
Kut stošca varira od modela do modela fishfindera i proizvođača. Mnogi fishfinderi koriste samo jednu sonarnu zraku, međutim Humminbird ima napredni sonar s višezračnom tehnologijom koja emitira 2, 3 ili čak 6 sonarnih zraka kako bi pokrila što šire područje s mnogo više detalja od običnog fishfindera.
Riblje mete
Riblje mete su prikazane kao neobrađeni sonarni odjek nazvan'luk' ili kao riblji ID simbol. Korisnik odabire koju prezentaciju želi.
Za prikazivanje ribljih ID simbola, Humminbird fishfinderi se koriste sofisticiranim softverom za analizu 'oblika' sonarnog odjeka od ogibljene mete da utvrdi da li je to riba. Kada je riba detektirana, ona se na ekranu pojavljuje kao grafički riblji simbol na ekranu. Ako uređaj ima konfiguraciju višestrukih zraka, riblji ID omogućuje dodatnu identifikaciju lokacije ribe: da li je lijevo, desno ili točno ispod broda.
Za prikazivanje 'lukova', fishfinder se oslanja na karakteristike sonara. Kada riba direktno prođe kroz zraku transduktora, formira se luk na ekranu. Veličina ribljeg luka ovisna je o namještenoj osjetljivosti uređaja, brzini broda, dubini i položaja ribe unutar sonarne zrake. Često će biti prikazani samo djelomični lukovi, jer riba najčešće ne pliva izravno kroz centar zrake.
Bistrina vode
Bistrina vode također ima veliki utjecaj na postojanost signala. Jaki vjetrovi ili struje mogu kreirati mjehuriće u vodi koji će raspršiti signal. Lebdeće mineralne čestice ili plutajuće alge, planktoni i drugi mikroorganizmi mogu upiti zvuk umjesto da ga pošalju natrag. Djelovanje valova također može potaknuti loš prijem – što je more više uzburkano, to više zraka ulazi u jednadžbu.
Termoklinovi
Neki fishfinderi također pokazuju termoklinove, 'fronte' gdje se toplije vode presijecaju s hladnijim. Obično je voda hladnija na većoj dubini i određene ribe odabiru određene temperature. Promjena u temperaturi vode uzrokuje da se neki sonarni signali vraćaju natrag, kreirajući liniju preko ekrana na dubini termokline. Prepoznavanjem termoklina približit će ribiča korak bliže hvatanju baš one ribe koju želi.
Transduktori
Transduktor preuzima električni signal iz transmitera (odašiljača), usmjeri ga u sonar i pošalje van. On također hvata sve povratne odraze i pretvori ih natrag u električne signale. Transduktori su montirani u vodi, na krmenici, unutar trupa ili na trolling motoru. Svi transduktori trebali bi biti montirani ravno prema dolje i što je moguće dalje od motora, propelera i trupnih zapreka. Kabel spaja transduktor s fishfinderom.
Da se odabere transduktor koji najbolje odgovara pojedinim potrebama, potrebno je razmotriti transduktorovu operativnu frekvenciju, kut stošca i tip instalacije.
Frekvencija
Većina sonarnih uređaja radi na frekvenciji od 192 ili 200 kHz. Neki uređaji koriste 50 kHz. Neki imaju sposobnost dvojne frekvencije, što znači da mogu koristiti oba transduktora od 50 i 200 kHz. Obično, sonari visoke frekbencije (192 ili 200 kHz) daju najbolju rezoluciju i preciznost struktura i meta. Ističu se vrlo točnim prikazivanjem podvodnog svijeta. Uređaji od 50 kHz imaju mnogo veću sposobnost penetracije u dubinu, ali slabiju preciznost. Transduktori od 50 kHz također obično imaju mnogo širi kut stošca od transduktora od 192 ili 200 kHz.
Potrebno je odabrati pravilnu transduktorsku frekvenciju za sonarsku jedinicu. Sonarna jedinica od 192 kHz zahtjeva transduktor od 192 kHz.
Područje pokrivenosti
Transduktorov kutni stožac utvrđuje područje pokrivenosti podvodnog svijeta. Širi kutni stožac je veće pokriveno područje. Postoji niz transduktora od 192 kHz sa širim (20°) ili užim (8°) kutem stošca. I oni od 200 kHz imaju širi (20°) ili uži (12°) kut stošca. Transduktori od 50 kHz dolaze s kutem od 35°. A transduktori dvostruke frekvencije imaju oba kuta stošca, uski od 12° za 200 kHz i 35° za 50 kHz.
Generalno, za ribolov u malim i srednjim dubinama potrebno je koristiti široki kut stošca. Uski stožac se bolje probija u dubinu, ali pokazuje manje ribe i struktura zbog svoje uske zrake.
Sposobnost mjerenja dubine pojedinog sonara ovisi o snazi odašiljača, prijemnika, osjetljivosti, transduktora i instalacije transduktora. Ostale stvari koje utječu na točnost mjerenja su uvjeti vode i njihov tip (svi sonari će pokazati veću dubinu u slatkim vodama nego u slanoj) i stanje dna.
Tipovi ugradnje transduktora
Većina stalno ugrađenih transduktora projektirano je za brze operacije. Za najbolje rezultate, transduktori moraju biti na mjestima gdje voda prolazi glatko i nesmetano preko njegovog pročelja pri svim brodskim brzinama. Svakako je potrebno dobro proučiti upute koje se dobiju uz transduktor prije nego li ga se ugradi.
• Montaža na krmeno zrcalo
Montaža transduktora na krmeno zrcalo je najpopularnija i općenito najjednostavnija montaža. Gliserski dizajn transduktora je najbolji kada je malo ispod brodskog trupa. Plastični transduktori se preporučuju na aluminijskim i čeličnim trupovima kako bi se izbjegli problemi elektrolize.
Montaža transduktora na krmeno zrcalo preporučuje se samo za brodove s vanbrodskim motorima i Z-pogonom.
Pripaziti da izabrano mjesto ne zadire u prikolicu glisera. NE montirati transduktor direkto iza rebara ili armature koja prolazi kroz trup. Obično, na aluminijskim čamcima, montaža transduktora između dva rebra funkcionira najbolje. Na svim trupovima, montirati transduktor najmanje 30 cm od najnižeg motornog elementa. To pomaže sprečavanju ometanja zračnih mjehurića propelera na rad transduktora.
S vremena na vrijeme oprati dno transduktora sa sapunom i vodom da se ukloni bilo kakav uljni film ili izrasline. Ulje i prljavština smanjuju osjetljivost transduktora i mogu čak onemogućiti njegov rad.
• Montaža unutar trupa
U ovoj instalaciji transduktor je zalijepljen za trup pomoću epoksija. Idealno bi bilo da se smjesti na kraju trećine trupa blizu simetrale. Signal prolazi kroz trup s malim gubitkom signalne snage. Ova se instalacija treba napraviti na dijelu trupa koji je napravljen iz čvrste stakloplastike, bez zračnih mjehura ili odvojenih slojeva. Ako je trup višeslojan ili iz sendvič konstrukcije, treba maknuti sve te slojeve i doći do vanjskog sloja. Ovaj tip montaže preporučuje se samo za transduktore od 192 ili 200 kHz.
• Montaža kroz trup
U ovom tipu instalacije, probuši se rupa u trupu i transduktor se montira pomoću narezane cijevi i zavrtnja. Ako je kut krmenog zrcala veći od 10 stupnjeva, mjesto se mora obložiti drvenom ili plastičnom oplatom kako bi transduktor bio montiran u kompletno vertikalnoj poziciji. Kod brodova s unutarnjim motorom, transduktor se mora montirati ispred propelera, osovine i fitinga za vodeno hlađenje motora.
Koristiti plastični transduktor na aluminijskim i čeličnim trupovima kako bi se izbjegli problemi elektrolize.
Ažuriranje brzine sonara
To je kako sonar brzo ažurira brzinu u sekundi. Neki novi uređaji šalju i primaju sonarni signal do 40 puta u sekundi na oko 20 metara dubine (što je dublje ažuriranje ide sporije, što je pliće ide brže), dok stariji modeli ažuriraju sonar 20 puta u sekundi. Što sonar brže ažurira, to više informacija stavlja na ekran i daje bolju sliku. To je u mo du s jednom zrakom. Kako neki uređaji koriste više zraka, potrebno je dodatno vrijeme za svaku zraku – no to je već problem fizike, jer se brzina zvuka u vodi nikako ne može povećati.
LCD ekran
LCD ekran pokazuje informacije sonara i to je najvažniji dio fishfindera. LCD ekrani se mjere u pikselima – mali kvadratni blokovi na ekranu koji stvaraju sliku. Više piksela daje bolju rezoluciju i jasniju sliku. FSTN ekrani, standardni na svim Humminbird proizvodima, nude najbolju vidljivost s bilo koje lokacije na brodu i daju visoki kontrast za lakše očitavanje. FSTN ekrani su laki za čitanje jer su pikseli crni, a ne plavi. Monokromatska tehnologija pruža još više detalja kod gledanja sonarne slike u višekratnim nijansama sive. To omogućuje lakše razlikovanje tipa dna, strukturu i ribu.
Izvori: Tech'n'Tackle, Fishfinder Source, Fishfinder-Store, Fishfinder Select
Povezani članci
Sigurnost & Savjeti
Formula za uspješno pristajanje
Slijedite ovu tajnu dvodijelnu formulu za uspješno pristajanje brodom
