nauCAT©
Foto: Screenshot YouTube
Više nisam osjećao ruke i upotrijebiti ih postalo je nemoguće. Drhtanje je bilo nekontrolirano i divlje. „To je dobar znak,“ pomislio sam.
Sjetio sam se svojih studija o hipotermiji po kojoj drhtanje stane prije nesvijesti. „Ako još uvijek dršćem znači da ću živjeti nešto duže,“ rezonirao sam. No, uglavnom sam se čudio kako sam se našao u ovoj zbrci.
Ne, nisam pao s broda niti se poskliznuo s mola. Namjerno sam skočio u polu-zaleđeno jezero. Četrdeset ljudi je gledalo što radim i svi su stajali tamo i gledali me – s upaljenim kamerama – kako se polako smrzavam do smrti.
Nacionalni kongres sigurnosti na vodi, koji je odabrao nas osmoricu za ovaj ludi – federalno financirani – eksperiment u patnji, planski je održan u 8. mjesecu. Bilo je lakše pristati skočiti u hladnu vodu kada je vani sunčano i toplo. Njihova državna služba DVD – Cold Water Boot Camp, USA – namjeravala je dokazati neutemeljeno vjerovanje u dva opasna mita o hladnoj vodi: prva o žrtvinim plivačkim (ne)mogućnostima da napravi išta u svojoj potrebi da dohvati pojas za spašavanje, i druga da hipotermija ubija brzo. Niti jedno nije točno.
“Kada ste uronjeni u hladnu vodu, potrebno je najmanje sat vremena da padnete u nesvijest,“ rekao je naš instruktor, Dr. Gordon Giesbrecht, “ali samo ako na sebi imate sigurnosni prsluk, jer nema načina da zadržite glavu iznad vode toliko dugo bez njega.“ Giesbrecht, termo-fiziolog i jedan od vodećih svjetskih autoriteta u prirodnim ozljedama, objašnjavao je 1 – 10 – 1 princip uronjenosti u hladnoj vodi – tri broja koja će vam pomoći da se sjetite kako preživjeti tri faze neočekivanog boravka u hladnoj vodi:
Faza 1: Reakcija hladnog šoka – slučajno padanje u hladnu vodu (recimo, ispod 14 stupnjeva) napad je na tjelesna osjetila. Okarakterizirani nekontroliranim teškim disanjem i nesnalaženjem, prvi trenuci bi mogli biti najopasniji. Prvu minutu (1) ne treba činiti ništa, osim držati glavu iznad površine vode, pokušati ostati miran i kontrolirati svoje disanje. Teško disanje će prestati i zatim ćete moći početi raditi na tome da se sigurno izbavite iz vode.
Faza 2: Nemogućnost plivanja – ili gubitak mišićne kontrole – događa se svakome tko je dovoljno dugo u hladnoj vodi. Ako ne nosite prsluk za spašavanje – bez obzira koliko ste dobar plivač – utopit ćete se puno prije neko postanete klinički hipoterminiziran. Što ste duže u hladnoj vodi postajete sve slabiji. Zato nakon što prvu minutu ostanete mirni, imate desetak (10) minuta da pokušate sa samospašavanjem. Ako za to vrijeme ne izađete iz vode, više nećete ni moći. Čuvajte svoju energiju da odgodite fazu tri.
Faza 3: Hipotermija – temperatura tijela od 35 stupnjeva ili manje – treba iznenađujuće dugo vremena da bi se dogodila. Ovdje je poanta da se ne uspaničite. Ovisno o varijablama kao što su temperature zraka i vode, koliko god vam je neugodno (i vjerujte mi – bit će vam) imate jedan sat (1) ili više da izgubite svijest zbog hipotermije.
Za opstanak i preživljavanje u hladnoj vodi samo zapamtite 1 – 10 - 1. To je jedna minuta, deset minuta, jedan sat – i uvijek nosite sigurnosni prsluk kada ste izvan hladne vode.
Molim, riskirajte svojih par dragocjenih minuta i pogledajte oba videa gdje Dr. Giesbrecht detaljno objašnjava svoje načelo 1-10-1.
Izvor: Mario Vittone in Boating Safety, Survival, Water Safety
