ACI
Foto: Nenad Junek
Dr.sc. Ivan Herak, član Uprave ACI d.d.: „U ACI-jev sustav marina u proteklih 15 godina uloženo je više od 750 milijuna kuna, daleko više od tada planiranih 200 milijuna kuna. Glavni preduvjet za daljnji razvoj ACI-ja je produljenje koncesija za sve marine u sustavu.“
Prema važećim koncesijskim ugovorima, sve ACI marine imaju koncesiju do konca 2030. godine, dakle još nepunih osam godina, izuzev marine Slano i sidrišta. Upravo je trajanje koncesije čimbenik koji najviše ograničava potencijal razvoja ACI-ja. Naime, nakon početnog rasta i uzleta 80-tih godina prošlog stoljeća, uslijedilo je ratno razdoblje i dugi niz godina poslovanja sa gubitkom, zbog čega su infrastruktura i sadržaji marina uvelike zapušteni. Da bi ACI kvalitetom i rasponom usluga mogao konkurirati marinama na Mediteranu i Jadranu, potrebno je izvršiti znatna ulaganja čija je isplativost u postojećim uvjetima krajnje upitna, istaknuo je dr.sc. Herak u intervjuu za Glas Istre koji prenosimo u cijelosti.
Autor: Robert FRANK /Glas Istre
Uprava ACI-ja d.d. donijela je proteklog tjedna odluku o izboru strateškog partnera za izradu Strategije održivog razvoja ACI-ja za razdoblje od 2023. do 2027. godine. Istovremeno je Institut za turizam ACI-ju isporučio Reviziju tržišne i financijske opravdanosti te strateške oportunosti projekta ACI AIR, projekta je već u ovoj fazi naišao na brojne negativne reakcije u javnosti. Između Uprave ACI-ja i pregovaračkog tima Sindikata ACI-ja krajem prošlog tjedna otvoreni su pregovori oko izmjene kolektivnog ugovora za ACI d.d. Krajem proteklog tjedna zakomplicirale su se stvari i po pitanju zahtjeva za produljenjem koncesija koji je Uprava ACI-ja nadležnom ministarstvu podnijela još 2020. godine. Sva navedena problematika u domeni je poslova za koje je kao član Uprave za financije, korporativno pravo i ljudske resurse odgovoran Ivan Herak.
Za početak, gdje je ACI danas? Brojke iz financijskih izvješća su doista jako dobre. Je li doista sve tako idilično, odnosno stvara li ACI kroz svoje poslovanje zadovoljavajuću dodanu vrijednost? – ACI d.d. od 2011. godine posluje s dobiti te svake godine bilježi kontinuirani rast, čime su stvoreni preduvjeti za daljnji razvoj. ACI je u poslovnoj 2021. godini ostvario 215,6 milijuna kuna ukupnih prihoda, dok je EBITDA-a iznosila 83,7 milijuna kuna. Bilanca stanja tvrtke više je nego uzorna, budući da aktiva ACI-ja svega 20 posto svojih izvora ima u kreditnim obavezama Društva, koje su k tome i povoljno ročno strukturirane. Isto tako svi pokazatelji poslovanja Društva poput profitne marže, koeficijenta povrata imovine i financijske stabilnosti Društva pozitivnog su predznaka. Povoljan je i cash-flow, a Društvo je u svakom trenutku sposobno izvršiti dospjele obaveze.
Prepreke bržem razvoju
– Ipak u medijima se često spominju i brojni problemi s kojima se ACI susreće u svom poslovanju. Koji su to problemi ? Je li zadovoljavajuća razina proizvoda i usluga koju danas nudi ACI? – ACI d.d. je danas izložen nizu problema koji predstavljaju objektivnu prepreku bržem razvoju. Identifikacija problema i pronalaženju rješenja preduvjet su daljnjem razvoju. Glavne prepreke daljnjeg razvoja sustava predstavljaju ograničenja koja proizlaze iz važeće prostorno-planske dokumentacije, zatim rokovi trajanja koncesija za gospodarsko korištenje luka nautičkog turizma–marina te problematika upisa pomorskog dobra i legalizacija izgrađenih objekata. Nadalje, Društvo raspolaže s neadekvatnom strukturom i kvalitetom vezova kao i sadržaja na kopnu. Dodatni problem predstavljaju ljudski resursi, prvenstveno dobna struktura djelatnika. Na kraju, cjelokupno poslovanje Društva počiva na informatičkim rješenjima koja već danas ne mogu odgovoriti na sve zahtjeve poslovanja, kako pojedinih marina, tako i sustava u cjelini. Zaključno, stanje proizvoda nije zadovoljavajuće, što je nesporno vidljivo i iz strukture prihoda ACI-ja u kojoj sa 75% učešćem dominiraju prihodi od iznajmljivanja vezova.
Prilikom izrade projektnog zadatka potrebnog za izradu Strategije održivog razvoja ACI-ja definirali ste smjernice rada, odnosno strateške ciljeve ACI-ja d.d. O kojim se ciljevima, odnosno smjernicama radi? – Uzevši u obzir sve navedeno, smjernice rada, odnosno strateški ciljevi ACI-ja d.d. su produljenje roka trajanja koncesije i proširenje obuhvata koncesijskih područja, upis pomorskog dobra, legalizacija izgrađenih objekata i rješavanje imovinsko-pravnih pitanja, unapređenje kvalitete pružanja usluga, diversifikacija poslovanja, unapređenje informatizacije poslovanja, implementacija sustava upravljanja kvalitetom, okolišem i energijom, restrukturiranje ljudskih resursa i ne na kraju, nove akvizicije.
Što je Uprava Društva poduzela ili poduzima kad je u pitanju produljenje razdoblja korištenja koncesija? – Prema važećim koncesijskim ugovorima, sve ACI marine imaju koncesiju do konca 2030. godine, dakle još nepunih osam godina, izuzev marine Slano i sidrišta. Upravo je trajanje koncesije čimbenik koji najviše ograničava potencijal razvoja ACI-ja. Naime, nakon početnog rasta i uzleta 80-tih godina prošlog stoljeća, uslijedilo je ratno razdoblje i dugi niz godina poslovanja sa gubitkom, zbog čega su infrastruktura i sadržaji marina uvelike zapušteni. Od 2007. godine do danas u sustav je uloženo više od 750 milijuna kuna, daleko više od tada planiranih 200 milijuna kuna, da bi se marine dovele na prihvatljivu razinu uređenosti koju specifična klijentela traži. No, da bi ACI kvalitetom i rasponom usluga mogao konkurirati marinama na Mediteranu i Jadranu, da bi bio u mogućnosti zadovoljiti sve standarde zaštite okoliša i osigurati željeni stupanj sigurnosti, potrebno je izvršiti znatna ulaganja čija je isplativost u postojećim uvjetima krajnje upitna. Stoga je glavni preduvjet daljnjeg razvoja ACI-ja ishođenje produljenog roka trajanja koncesija za sve marine u sustavu.
U tijeku je i izrada Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koji je od krucijalnog značaja za ACI. Koja su očekivanja ACI-ja u odnosu na spomenuti zakon? – U bitnome, očekujemo da spomenuti zakon valorizira ulaganja koncesionara. U suprotnome, bude li zakon primjerice propisivao da se koncesija pod danim uvjetima može, ali i ne mora produžiti, otvoriti će se cijeli niz pitanja, kao što su pitanja pravne sigurnosti izvršenih ulaganja, sve to u odnosu na činjenicu da nisu poznati kriteriji po kojima se donose odluke da li nekome produžiti koncesiju ili ne. Ne manje važno je i pitanje osiguranja jednakog položaja gospodarskih subjekata na tržištu, obzirom da je neprihvatljivo da se za ista ulaganja jednom subjektu može odobriti produljenje koncesije a drugome ne. Naime, Zakonom o trgovačkim društvima propisano je da Uprava mora voditi Društvo s pažnjom dobrog gospodara. Isto tako, ACI je dioničko društvo koje kotira na burzi. To znači da Uprava Društva i Nadzorni odbor odgovaraju dioničarima za svoje odluke. Slijedom toga moramo biti sigurni da se investicije koje planiramo moraju amortizirati za vrijeme trajanja koncesije. Također, u ovom kontekstu je bitno spomenuti i goodwill koji ACI svojim standardima i upravljanjem unosi u svaku svoju marinu, na koji način stvara brend i imidž svake pojedine marine koja je gostima prepoznatljiva i stvara dodatan atrakt. To napominjem stoga jer sam mišljenja da bi se koncesionarima trebala priznati i vrijednost goodwila. O svemu tome što je navedeno trebalo bi voditi računa prilikom donošenja novih propisa kojima se reguliraju pitanja koncesija na pomorskom dobru.
Glavnina prihoda od vezova
– U projektnom zadatku koji ste definirali za potrebe izrade Strategije održivog razvoja ACI-ja kao jedan od prioritetnih ciljeva Društva nominirali ste i diversifikaciju poslovanja. Na što ste konkretno mislili? – U daljnjem razvoju ACI d.d. diversifikacija poslovanja nameće se kao jedan od osnovnih uvjeta stabilnosti poslovanja i podizanje razine prihoda. Naime, iako je u prošlosti većinu usluga u marinama ACI samostalno obavljao, danas većinu pratećih sadržaja, odnosno sporednih djelatnosti, prvenstveno ugostiteljsku i servisnu djelatnost, usluge chartera, agencijske usluge, trgovina i sl., obavljaju druge fizičke i pravne osobe u okviru raznih oblika poslovne suradnje. Samo Društvo uglavnom se oslanja na pružanje usluga korištenja veza, dizanja i spuštanja plovila, parkinga, pranja plovila te zanemarivog dijela ostalih turističkih usluga. Navedeno je rezultiralo strukturom prihoda u kojoj 75 posto zauzima prihod po osnovi veza, a samo Društvo time postaje izuzetno zavisno o kretanjima tržišta nautičkog turizma te premalo koristi gospodarski i turistički potencijal destinacija u kojima su smještene pojedine marine. Slijedom navedenog, diversifikacija poslovanja s ciljem podizanja prihoda, otvaranja novih radnih mjesta i unapređenja kvalitete pružanja usluga jedan je od ključnih čimbenika budućeg razvoja. Podrazumijeva razvoj novih, kao i već postojećih usluga koje su iz brojnih razloga do danas bile zanemarene. Nakon izvršenih analiza tržišta, vodeći računa o postojećim ljudskim potencijalima, financijskim resursima i prethodnim iskustvima, Društvo će usmjeriti dio svojih resursa, financijskih i ljudskih, u razvoj ugostiteljskih (hotelijerstvo) i trgovačkih djelatnosti (maloprodaja), charter turizam te u razvoj servisnih djelatnosti.
Kako promišljate razvoj hotelskog biznisa unutar postojećeg ACI-jevog sustava? – S obzirom na atraktivnost destinacija u kojima je većina marina smještena, prostorne kapacitete mikrolokacija unutar marina, prometnu dostupnost, kao i dostupnost te dostatnost komunalne infrastrukture, velik broj ACI marina idealno je mjesto za izgradnju hotela. Ovisno o lokaciji, moguća je izgradnja malih boutique hotela, kapaciteta od 25 do 50 soba, kategorije 4 zvjezdice. Kao potencijalne lokacije budućih ACI hotela nameću se marine u Umagu, Puli, Opatiji, Cresu , Supetarskoj Dragi, Vodicama, Skradinu, Trogiru, Milni i Korčuli. Ulaganje u hotele bez sumnje bi rezultiralo rezultirati povećanjem prihoda i dobiti Društva, otvaranjem novih radnih mjesta te povećanjem tržišne kapitalizacije Društva.
Do kuda se stiglo s najavljenom prenamjenom ACI-jeve poslovne zgrade u Puli u boutique hotel? – ACI je još 2018. godine izradio idejni projekt, koji u naravi predstavlja prenamjenu i rekonstrukciju neiskorištenih prostora zgrade marine u ekskluzivni boutiqe hotel. Predviđeno je da bi na mjestu današnje “Torte”, posebno to želim naglasiti, u gabaritima postojeće ACI-jeve zgrade, Društvo uložilo u izgradnju boutique hotela koji bi u prizemlju imao trgovačke sadržaje, recepciju, caffe bar, restoran, sanitarne čvorove i urede uprave ACI-ja. Na prvom katu hotela bilo bi 14 hotelskih jedinica, svaka s terasom, dok bi na drugom katu bilo smješteno još 12 hotelskih jedinica s terasama i pogledom na pulsku Arenu. Na krovu zgrade smjestio bi se Sky bar s preljevnim bazenom. Osim uređenja centralne zgrade, idejnim projektom predviđeno je i produljenje pontonskih gatova C i D te rekonstrukcija pripadajuće infrastrukture. Cjelokupan projekt ima za cilj ne samo podići kategoriju marine na 4 sidra, već općenito podići kvalitetu usluga u pulskoj marini, kako bi mogli adekvatno odgovoriti na zahtjeve naših nautičara. Kad je u pitanju konačna realizacija projekta, najprije je potrebno da Gradsko vijeće Pule usvoji manje izmjene i dopune Urbanističkog plana uređenja Grada, za što nam je gradonačelnik Pule obećao punu podršku. Uvjet za izradu glavnog projekta, ishodovanje potrebnih dozvola i na koncu samu gradnju je i izmjena određenih segmenata Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji luka nautičkog turizma. Potrebno je posebno napomenuti da se projekt savršeno uklapa i u namjeravanu revitalizaciju pulske Rive, u potpunosti slijedi aktualne urbanističke trendove koji preferiraju koncepciju obnove postojećih smještajnih lokaliteta i kapaciteta unutar izgrađenih područja grada, odnosno trendove koji se protive agresivnoj gradnji turističkih sadržaja u neizgrađenim područjima Grada. Saturacija vrijednih lokaliteta je ono što je najmanje potrebno Puli. Komplementaran sa spomenutim projektom je i projekt uređenja pulske Rive, u koje područje ulazi dio pomorskog dobra kojim upravlja Lučka uprava Pula, pomorsko dobro obuhvaćeno koncesijom za ACI marinu Pula i dio nekretnine koja je dobro u općoj uporabi kojim upravlja Grad Pula. ACI je nedavno s spomenutim dionicima potpisao Memorandum o razumijevanju, na koji način smo iskazali našu namjeru da budemo partneri u spomenutom projektu.
Vlastita charter flota
– Najavljeno je i osnivanje čarter flote u vlasništvu ACI-ja? – Hrvatska je trenutno vodeća charter destinacija u svijetu, a charter turizam najdinamičniji hrvatski turistički proizvod s konstantnim i postojanim stopama rasta posljednjih 15-ak godina. Razvoj vlastite charter flote, s obzirom na glavnu djelatnost Društva i postojeće tržišne okvire, nameće se kao logičan izbor koji će doprinijeti diversifikaciji poslovanja. Uvažavajući trendove, ali i ranija iskustva s razvojem ovog turističkog proizvoda, u početnoj trogodišnjoj fazi radit će se na razvijanju charter flote sačinjene isključivo od plovila u menadžmentu. Točnije, planiraju se charter menadžment programi za vanjske partnere koji bi uključivali posredovanje prilikom kupovine, financiranja i osiguranja plovila te usluge veza, rezervacije plovila, izmjene posade i održavanja plovila. Potencijalne baze buduće charter flote su marine u Dubrovniku, Trogiru, Vodicama i Puli. Ovisno o kapacitetima postojećih marina, u sustavu moguće je uspostavljanje tri do četiri charter baze, jedna na krajnjem jugu, jedna ili dvije na srednjem te jedna na sjevernom Jadranu s maksimalnim kapacitetom od 300 charter plovila tj. 10% charter tržišta. – ACI je u svrhu izgradnje luke nautičkog turizma Rijeka (Porto Baroš) zajedno s tvrtkom Gitone-Kvarner osnovao tvrtku ACI-Gitone, koja će u izgradnju spomenute luke uložiti 365 milijuna kuna, što predstavlja najveću investiciju u nautički turizam u povijesti Hrvatske. Iza tvrtke Gitone-Kvarner stoji njemačka grupacija Lurssen, vodeći svjetski proizvođač megajahti, koja na godišnjoj razini ostvaruje prihod od osam milijardi eura.
U kojoj je fazi projekt i kada možemo očekivati njegov dovršetak ? – Projekt zasigurno spada među najvažnije projekte u novijoj povijesti Rijeke, ne samo zbog očekivanih gospodarskih benefita i činjenice da će Rijeku pozicionirati na nautičkoj karti Hrvatske, već prvenstveno zbog toga što će se kroz projekt inicirati tranzicija arhaične, naslijeđene strukture riječkog gospodarstva. Naime, pored izgradnje spomenute marine ACI je spreman sa Lurssen grupom kao strateškim partnerom marinu i sve sadržaje koji uz to idu proširiti i na dio Putničke luke, na potezu od Rive Boduli do Fraceshijevog gata. Usudio bih se reći da ovaj projekt predstavlja svojevrsni lakmus papir za Hrvatsku, ne samo zbog značaja projekta za Rijeku, već i zbog činjenice da je do realizacije projekta došlo prvenstveno zahvaljujući Vladi. Isto tako, dionik u projektu je ACI, koji je u 78-postotnom vlasništvu Republike Hrvatske, dok je drugi dionik respektabilna njemačka tvrtka koja pored spomenutog ulaganja i kupnje većinskog paketa Liburnije hotela Opatija ima namjeru ulagati i u druge projekte u Hrvatskoj. Sve to i pred Upravu ACI-ja stavlja ogromnu odgovornost, te se stoga vrlo operativno na dnevnoj razini namjeravamo baviti projektom. U konačnici radi se o ulaganju koje se događa u našoj zemlji i očekivano je da partneri od nas očekuju da projekt provučemo kroz zamršeno klupko naše birokracije. Kad su rokovi u pitanju, predvidjeli smo da bi lokacijsku dozvolu mogli ishoditi do kraja ove godine, dok bi krajem 2024. godine marina trebala biti u funkciji. – Velika se je prašina u javnosti digla oko namjeravanog ulaganja ACI-ja u nabavku hidroaviona.
Kakav je Vaš stav po tom pitanju? – Projekt ACI AIR, kojeg je započela još prijašnja Uprava, predstavlja proširenje osnovne djelatnosti ACI-ja na pružanje komercijalnih usluga prijevoza putnika hidroavionima. Budući da pružanje spomenutih usluga valja povezivati kako sa značajnijom investicijom (nabavka aviona, izgradnja kopnene/morske infrastrukture-pontoni/ morski aerodromi, servisni centar), tako i s određenim tržišnim rizicima (očekivani volumen potražnje, financijska isplativost i sl.) te kadrovsko-organizacijskim i strateškim izazovima, aktualna Uprava ACI-ja naručila izradu dokumenta koji bi objektivno i stručno sagledao ne samo tržišni i financijski potencijal ovog kompleksnog razvojno-investicijskog poduhvata, već i njegovu dugoročnu poslovnu opravdanost u kontekstu mogućih eksternih ekonomija/disekonomija relevantnih za poslovanje ACI-ja u svom core businessu. Pojednostavljeno, trebalo je propitati održivost inicijalne projektne ideje iz perspektive kako fizičkog obujma potencijalne potražnje, tako i s cjenovno-operativnih pretpostavki inicijalnog modela. U naravi spomenuta Revizija tržišne i financijske opravdanosti i strateške oportunosti projekta ACI AIR predstavlja i svojevrsnu reviziju nalaza i preporuka dokumenta “Poslovni plan aviokompanije za prijevoz putnika hidroavionima”, materijala kojeg je u travnju 2020. godine izradio KPMG Croatia.
Hidroavioni na čekanju
– Što je pokazala studija isplativosti? – U studiji je zaključno utvrđeno da očekivane poslovne performanse projekta ACI AIR ukazuju na činjenicu da bi se trošak inicijalno potrebnih ulaganja mogao uredno servisirati tijekom cijelog promatranog razdoblja. Robustnost predvidivih poslovnih performansi dodatno je testirana i kroz analizu osjetljivosti, pri čemu je posebno razmatrano pet ključnih rizika-ostvarivanje razine poslovnih prihoda ispod onih iskazanih u baznom scenariju, nemogućnost ostvarivanja planiranih prihoda po osnovi leasinga dva hidroaviona tijekom zimskih mjeseci, povećanje operativnih troškova poslovanja uslijed povećanja cijena goriva na globalnom/mediteranskom tržištu tijekom prve tri godine predvidivog poslovanja, povećanje bruto plaća letačkog osoblja za 30 posto tijekom svih razmatranih godina predvidivog poslovanja, i na kraju povećanje ukupno potrebnih ulaganja za 10 % u odnosu na bazni scenarij. Spomenuta analiza osjetljivosti ukazala je na prilično zadovoljavajuću otpornost projekta na testirane činitelje rizika, ali je pokazala i da je projekt prilično osjetljiv na smanjivanje poslovnih prihoda.
Kreće li onda ACI u taj projekt? – Na to pitanje nije moguće dati decidirani odgovor. U ovom trenutku, govorim o promišljanju većinskog dijela Uprave, spomenuti nalaz je samo temelj i pretpostavka za daljnje propitivanje ekonomske svrhovitosti projekta. Naime, premda je revizija projekta odrađena zanatski zadovoljavajuće, postoji velika rezerva, da ne kažem skepsa, kada je u pitanju procjena razine potencijalne potražnje za uslugom prijevoza hidroavionima. U tom dijelu nemamo nikakvih iskustvenih spoznaja, i što je još gore, kroz primarna istraživanja na terenu gotovo je nemoguće istražiti i barem približno kvantificirati bilo kakve vjerodostojne parametre potražnje za tom vrstom usluge. Stoga držimo da bi projekt mogao zaživjeti isključivo u nekom faznom konzorcijskom modelu javno-privatnog partnerstva, u kojem bi relativni većinski dionik bio ACI, i u tom smjeru će ići sve naše daljnje aktivnosti kako prema Vladi tako i prema potencijalnim partnerima. Mišljenja smo da kao tvrtka od strateškog značaja za RH, ako hoćete i kao članovi Uprave koje je predložila Vlada, moramo ponašati odgovorno. Bilo kakva nepromišljena odluka nanijela bi štetu Društvu ali i ogromnu reputacijsku štetu kako ACI-ju tako i Vladi . Kada govorimo o projektu ACI-AIR trebamo uzeti u obzir i činjenicu da je ACI prije dvije godine već pokrenuo projekt „ACI Sail“ koji bi svoju tržišnu valorizaciju i svrhu postojanja trebao iskazati ove, a najkasnije iduće godine, obzirom da u prethodne dvije godine zbog covid okolnosti to nije bilo moguće.
Prije nekoliko dana Uprava ACI-ja započela je pregovore sa pregovaračkim timom Sindikata ACI-ja vezano uz izmjene kolektivnog ugovora za ACI d.d. s ciljem povećanja plaća i osiguranja boljih radnih uvjeta za djelatnike ACI-ja. Kako teku pregovori i što u konačnici mogu očekivati djelatnici ACI-ja? – Pitanje radničkih prava ponajprije treba sagledati u širem kontekstu. Naime, već duže vrijeme u svijetu pa tako i u Hrvatskoj prisutni su lokalni i globalni trendovi koji generiraju problem deficita radne snage u turizmu. Prvi trend je rastuća potreba za sve većim brojem zaposlenika u turizmu, kao posljedica rasta udjela turizma u BDP-u. Drugi trend je sve manja baza potencijalnih zaposlenika koja svoj uzrok ima u padu nataliteta i staranju stanovništva, dok treći čimbenik predstavlja veliki utjecaj migracija kao posljedica globalizacije ekonomije. Riječ je o velikim brojevima, obzirom da primjerice u Austriji 29 posto zaposlenih u turizmu čine strani državljani, dok u Luxemburgu to iznosi 60 posto. Taj će problem iz godine u godinu eskalirati, obzirom da će prema javno dostupnim podacima u narednih 5 godina od europskih država veće potrebe za radnom snagom u turističkom sektoru imati Švicarska, Austrija, Nizozemska, Španjolska, Švedska i Francuska. Sve ove zemlje imaju znatno veći BDP po stanovniku od Hrvatske te stoga našim državljanima mogu ponuditi znatno povoljnije uvjete. Hrvatskim će radnicima svakako posebno privlačne biti Švicaraka i Austrija, zbog svoje geografske blizine i činjenice da imaju znatno veći BDP per capita od Hrvatske. U okviru takvih okolnosti, vezano uz problematiku izmjene Kolektivnog ugovora za ACI d.d. s ciljem povećanja plaća i osiguranja boljih radnih uvjeta, kolega Ostrogović i ja otvorili smo pregovore s pregovaračkim timom Sindikata ACI-ja Sindikati su korektno i argumentirano iznijeli svoje prijedloge i očekivanja, koja u ovom trenutku ne želim javno iznositi. Mogu samo reći da je već sada stav Uprave ACI-ja da djelatnicima ACI ja treba povećati plaće, pa smo stoga i započeli s izradom sveobuhvatne analize koja će sadržavati benchmark trgovačkih društava iste ili slične djelatnosti, odnosno društava u istom ili sličnom pravnom statusu kao ACI. Posebno ćemo se fokusirati na društva od posebnog interesa za Hrvatsku. Analizirati ćemo i gdje je ACI-jeva politika plaća danas, pri čemu ćemo kao benchmark uzeti deset najvećih hrvatskih marina te izraditi komparativnu analizu prosječnih plaća u odnosu na prihode po zaposlenom. Izraditi ćemo i trend analizu koja će sadržavati kretanje prosječnih plaća od godine zadnjeg usklađenja plaća u ACI-ju pa do danas. Posebno ćemo analizirati gdje je ACI jeva politika plaća danas u odnosu na povećanje troškova života, koja će sadržavati projekciju uštede tijekom proteklog razdoblja, konkretnije, koliko bi iznosila suma plaća danas da je usklađivana sa prosječnim godišnjim indexom potrošačkih cijena od godine zadnjeg usklađenja plaća u ACI-ju pa do danas. I na kraju, kroz model simulacije nekoliko potencijalnih opcija povećanja plaća sagledati ćemo utjecaj spomenutih povećanja na rezultate poslovanja Društva. Na temelju svih analiziranih parametara Uprava će donijeti odluku iza koje može stajati.
