Fishfinderi (negdje se zovu i dubinomjeri/sounderi) su odličan način za nalaženje pravog mjesta kada ste vani na vodi u svojoj brodici za ribolov. Sastoje se iz dva dijela: glavne jedinice s ekranom koja se nalazi na upravljačkoj ploči i transduktora (pretvarač, magnetsko pojačalo), koji je spojen s glavnom jedinicom i montiran na trupu.
Fishfinderi koriste sonarnu tehnologiju koja je razvijena tijekom Drugog svjetskog rata, kako bi pokazali što se točno nalazi ispod broda. Također su prisvojili neke tehnologije dubinomjera, kako bi izmjerili dubinu vode i koji se potencijalni rizici nalaze ispod (podvodne stijene i koralji). To pomaže da bi navigacija bila sigurna.
Kada se fishfinder upali, transduktor pričvršćen na trup počinje emitirati sonarne valove. Ovi valovi, kao sonarni valovi na radaru, udaraju u objekte u vodi i odbijaju se natrag prema transduktoru, koji ih ponovno prima. Transduktor tada šalje primljene valove u komponentu u glavnoj jedinici nazvanu transmiter (odašiljač), koji mjeri nove sonarne valove i šalje dobivena mjerenja glavnoj jedinici. Glavna jedinica tada rezultate pokazuje na ekranu.
Na izvoru, val je uzak. Međutim, kako prodire u dubinu, zvučni val se širi formirajući stožac, koji se uobičajeno naziva zrakom (predočite si baterijsku svjetiljku). Kada zvučni val susretne nešto unutar zrake, odbija se natrag. Kako smo već rekli, mjerenjem vrlo male razlike u vremenu između poslanog i primljenog povratnog vala, fishfinder kalkulira duljinu i crta je na ekranu.
Ako signal putem ne naiđe ni na što, doseći će dno. Ovisno koliko je sam fishfinder napredan, očitanja se prikazuju kao simboli, gdje jednolična ploha predstavlja dno, a simboli objekte. Objekti mogu biti ribe, stijene, ili bilo što drugo u vodi.
Napredniji fishfinderi imaju osjetljivije transduktore koji mogu prepoznati signale i pokazati malu ikonu ribe na ekranu. Oni prave razliku između ribe i ostalih objekata mjerenjem kako se sonarni valovi odbijaju od kontura ribljeg tijela.
Meka dna kao mulj ili trava imaju tendenciju apsorpcije signala. Tvrda dna poput stijena snažnije se odbijaju natrag. Ove suptilne razlike u sonarnom odrazu prikazuju se na ekranu sa simbolima za različite vrste dna. To je način na koji fishfinderi 'čitaju' dno i sve između njega.
Sonarne frekvencije djeluju poput malih valića u ribnjaku. Proučavanje sonarnih valova i njihovo kretanje nije bitno za korisnika, sve što se mora znati je da je niža frekvencija bolja za dublju vodu, dok je viša frekvencija najbolja u području plićina. Tipične frekvencije na fishfinderima su 50, 77, 83, 192, i 200 kHz. Visoke frekvencije su točnije ali imaju manji doseg, dok niže frekvencije bolje prodiru u dubinu, ali se vraćaju s manje detaljnim rezultatima.
Transduktori se često isporučuju s funkcijom dvostrukih zraka – tu je bitno može li se na komandi prebacivati između niske i visoke frekvencije sonarnog vala. U tom slučaju jedna se frekvencija koristi da se dobije općenita slika što se nalazi ispod broda, a druga za precizno odrađivanje ribe i strukture dna s visokofrekventnim valovima. Novi uređaji koriste Chirp tehnologiju, koja emitira više sonarnih valova i češće ih čita za mnogo preciznije rezultate. Općenito, skuplji fishfinderi također imaju senzore za mjerenje temperature vode, tehnologiju očitanja brzine i ostale korisne ali ne i ključne karakteristike.
Korištenje fishfindera može stvarno pomoći kako bi se odgonetnulo na koje je mjesto najbolje odvesti svoj brod. Bez obzira bili profesionalni ribar, sportski ribič ili se ribičijom bavite tek iz pustog hobija, fishfinder može miran dan preokrenuti u vrlo uzbudljiv s par lijepih trofeja koji će završiti na roštilju.
nauCAT©
Izvori: Tech'n'Tackle, Fishfinder Source, Fishfinder-Store, Fishfinder Select
