Autor: Sandra Zrinić Terlević / Glas Istre
Snimio: Milivoj Mijošek
U sklopu europskog projekta Obzor 2020. "Obnova morskog ekosustava u promjenama europskih mora" (MERCES) ovih se dana u pulskoj luci odvija neobična aktivnost. Kako saznajemo od izvanredne profesorice Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Tatjane Bakran-Petricioli, riječ je o projektu u sklopu kojeg se, prvi puta u Hrvatskoj, pokušavaju periske iz jednog područja, u ovom slučaju iz pulske luke, prebaciti na drugo, a ovaj put to je Nacionalni park Brijuni.
Znanstveni interes
- Nakon što je postalo jasno da će tvrtka Kermas Istra d.o.o. vrlo skoro početi opsežne građevinske radove na području sv. Katarine - Monumenata u pulskoj luci, postavilo se pitanje što će biti s periskama. Naime, Studija utjecaja na okoliš pokazala je da ih tamo ima. Kako je periska strogo zaštićeni organizam, po zakonu, izvođač radova može ili platiti određenu naknadu za njihovo uništavanje ili ih premjestiti. Mi smo u kontaktu s koncesionarom, tražili smo sve dozvole, i odlučili zajedno da ih premjestimo. Ovo se na kraju pokazalo kao super situacija jer smo spojili dvije korisne stvari: s jedne strane interes investitora, a s druge strane naš, znanstveni, kaže nam prof. Bakran - Petricioli.
Zbog svega toga ovih se dana krenulo s projektom premještanja periski i to, kaže profesorica, treba raditi brzo, da se područje brzo očisti i pripremi za početak radova, ali i vrlo pažljivo.
- Za sada smo odlučili da ćemo ih premjestiti u dvije uvale u sklopu Nacionalnog parka Brijuni. Možda se te jedinke jednog dana i vrate u pulsku luku, ali dok traju građevinski radovi one ne bi nikako mogle opstati. Prva je procjena bila da je riječ od 300 do 400 jedinki. No, sada, kada smo ih išli pažljivo i temeljito brojati, vidjeli smo da ih ima oko 150, dakle upola manje, ali zato ništa manje važne. Stoga smo od proteklog tjedna započeli s akcijom njihovog vađenja. Najprije smo, dakle, detaljno pobrojali broj periski i njihovu populacijsku strukturu. Potom smo odradili "probno" seljenje dijela periski na Brijune, u uvale koje smo ranije pregledali i u kojima je već bilo periski. Morali smo se uvjeriti da u tim uvalama ima dovoljno mjesta i za ove nove da ih ne natrpamo. Znali smo i da se to može napraviti, ali mi to još nismo radili i zato nam je to bio izazov, ali znali smo da je riječ i o vrlo delikatnom poslu, ispričala nam je prof. Bakran - Petricioli.
Problem na terenu bio je, kaže nam nadalje, što je na Katarini dosta kamenito dno s kojeg je bilo daleko teže pažljivo izvaditi periske jer je nužno izvaditi i malo okolnog sedimenta.
- No, uspješno smo te jedinke odvojili od podloge i već pod morem ih stavljamo u kašete. Tek potom, i samo kratko vrijeme kada ih vadimo na barku, one izlaze izvan vode, jer ih na brodu već čeka velika kaca puna vode u koju ih ponovno uranjamo i vozimo na Brijune. Tako da su zapravo cijele vrijeme uronjene u vodu, osim taj kratki tren prebacivanja na brod i s broda. U ovom slučaju riječ je o ribarici koju smo iznajmili za te svrhe, kaže nam nadalje prof. Bakran - Petricioli.
