Močvarom protiv potopa

02.12.2019 nauCAT
  •  Share on X
Močvarom protiv potopa


Objavio: E. A | Znanost

Stanovnici Oristana, prostrane močvarne nizine na zapadu Sardinije, pokušavaju ostvariti zahtjevan projekt prilagodbe klimatskim promjenama, kako bi što duže odložili potapanje svojih domova.

Da takva sudbina nije daleka budućnost, potvrdile su nedavne znanstvene projekcije Mreže mediteranskih stručnjaka za klimatske i okolišne promjene (MedECC), koje sama mreža naziva šokantnima.

Prema njima, klimatsko zagrijavanje pogodit će Sredozemlje teže i brže od većine ostalih dijelova svijeta. Tako, porast temperature na Mediteranu do kraja stoljeća, ovisno o modelima, iznosit će od 2,2 do čak 3,8 Celzijevih stupnjeva, dok će prosječna razina mora porasti između 52 i 190 cm!

Trideset i pet tisuća stanovnika pokrajine Oristano morati će svoje domove do kraja stoljeća podići na uzvišenjima uz močvare. Sudbinu Oristana čeka 185 tisuća četvornih kilometara preostalih mediteranskih močvara, koje su, pritom, degradirane, smanjenog kapaciteta i kojima se loše upravlja, a zbog svega su potrebnije Zemlji nego ikada, kažu stručnjaci.

Još će najmanje 20 gradova s po više od 10 milijuna stanovnika u svijetu biti ugroženo dizanjem razine mora već do 2050., službeni su podaci.

Močvara bez kisika
Šezdesettrogodišnji ribar Giuseppe Cocco, član zadruge Svetog Andrije, koja ima koncesiju na Ribnjak S’Ena Arrubia u okrugu Oristano, istresao je s kolegom i drugu vreću ribe u plastičnu maštelu na vagi. Dok se riba još koprcala, Giuseppe je spustio gumeni kombinezon do pojasa, pripalio cigaretu i odgovorio skupini okolišnih novinara agencija Medietrana (AMAN):

„Ha, prije je trebalo manje raditi i bilo je puno više ribe!“

Ribnjak, smješten u jednom od brojnih širokih umjetnih kanala koji su povezali more i dijelove ramsarski zaštićene močvare, suočava se s tisućama kormorana, poplavama, sušama i invazivnim vrstama.

„Ne bih ih htio ubijati, ali kad se skupi više od 5000 kormorana, nama ne ostaje mnogo. Jer, svaki pojede kilo ribe dnevno“, nastavio je Giuseppe, šireći ruke iznad ribnjaka koji je zbog zaštite od kormorana sa svih strana „odjeven“ zelenkastom mrežom.

Mladi ribar Alessandro, koji je kao tehnički direktor nedavno preuzeo zadrugu, kaže da ih je trenutno oko 4000, što je održivo, ali kad se taj broj udvostruči, riba posve nestane iz močvare.

Kanala, mosta i ribnjaka nekada nije bilo i sve je okolo bilo prekriveno trskom i šumom. Močvara je prvi put meliorirana 1930-ih, a drugi put, još snažnije, 1970-ih, dodaje.

Jedna od invazivnih vrsta, alga grozdasta kaulerpa (Caulerpa cylindracea) zna se namnožiti do te mjere da zalijepi ribarske mreže i čini ih neupotrebljivima. U tom stanju močvara ostane posve bez kisika.

Da bismo izbjegli potpunu katastrofu, prošle godine smo otvorili sve ulaze da riba iziđe, jada se Alessandro pred kojim je osmišljavanje nove budućnosti zadruge.
CIJELI ČLANAK


 

Najčitanije