Vrijeme leti

03.09.2012 nauCAT
  •  Share on X
Vrijeme leti

Dobio sam od kolegice poduzetnice /poslovnog partnera emotivno razočaran mejl o tome kak na natječaju za potpore ministarstva gospodarstva njena tvrtka nije dobila ni kune, a crnči godinama i pun joj je kufer i biznisa u Hrvatskoj i maćehinskog odnosa itd, sve kaj je svima nama, uglavnom poznato.

I mi smo se prijavili u dva projekta i ni mi nismo dobili niš. U Bcc-u se nalazi njena adresa i još nekolicina vas, neki ste predali prijavu na natječaj i niste dobili također ništa, a ostali ste kolege poduzetnici raznih profila i ponešto /ponekad (kad slušam :)) cijenim vaše mišljenje :)

Neću reći o kome se radi, no bum citiral dio pisma da steknete utisak:
"Danas smo na webu ministarstva saznali da nismo dobili KUNE potpore... Ne znam tko je kakve projekte prezentirao ali mislim da me razumijete ako izazim svoje TOTALNO RAZOČARENJE I FRUSTRACIJU prema ovoj lopovskoj državi koja podupire samo NEPOTIZAM LOPOVLUK PREVARE I OSMEROSTRUKE KRITERIJE KOJI OČITO NAMA OBIČNIM SMRTNICIMA NISU POZNATE, a nas koji se trudimo stvoriti nešto poštenim radom nam pljune u lice na ovaj način.Od ove države nisam kune nikad dobila, samo račune i upozorenja o uplatama i obvezama, sve sama sama stvorila bez kune kredita i neprospavanim noćima (za djelatnost koja je kao pri vrhu važnosti). Iskreno puna mi je kapa svega (da ne budem prosta)"

Pa ću odgovoriti ovdje njoj, a i vama o tome kratko (koliko je meni moguće nekaj kratko napisati).


Dakle... nemoj se uzrujavati jer od toga ćeš se samo još lošije osjećati i poskliznut ćeš se niz spiralu frustracije, a tada gubiš nadzor i cijeli se osjećaj nemoći i ogorčenja samo uvećava. Mi također nismo dobili ništa, dva projekta, za dvije tvrtke naše, obje sa više nego dobrim pozitivnim rezultatima i rastom (!) u prošloj godini (za mnoge koje znam, jednoj od najgorih) koju se uzimalo za referentnu pri evaluaciji prijava pa - niš. Moram reći da sam prilično siguran bio da ćemo dobiti barem dio onoga kaj smo tražili, makar i minimalni iznos pa se i ja osjećam slično kao i ti i teško mi se oteti sumnji da je sve ispravno pri tome. Proučio sam malo detaljnije (prema javno dostupnim informacijama) na preskok neke tvrtke kojima su dodijeljene potpore i nekoliko zaključaka sam donio:

- mnoge su tvrtke ovdje koje dobijaju potpore uzastopno, gotovo svake godine, neke od njih i po nekoliko usporednih natječaja (npr, i u projektu "žene poduzetnice" i u projektu "nove tehnologije", što mi je fakat ono... sumnjivo skroz), čini se kao da su pretplaćeni na potpore

- prema bodovnoj ljestvici za pojedine parametre za evaluaciju u projektima, koji su nosili puno bodova - konkretno, da li je tvrtka izvoznik, što se jednostavno vidi iz financijskih izvješća prema udjelu prihoda ostvarenih prodajom u inozemstvu, u odnosu na tuzemne prihode - vidim da se taj parametar jednostavno nije uzimao u obzir (a o izvozu se kuka i plače svakodnevno, kak stalno pada, i kak je nikakav, i kak smo najslabija zemlja ikad prema tome, i kak izvoz treba stimulirati i sve tak)

- na nekim primjerima bilance su prilično slabe, odnosno prihodi su tek neznatno veći od izdataka, te je nekima koeficijent dobiti iz 2011 svega nekoliko % (1 do 2) - a to najčešće znači dvije stvari: ili je profitabilnost te tvrtke jako mala (dakle, nisu rentabilni) ili je bilanca naštimavana na neki od načina, kako bi se platio manji porez na dobit, dok bi vjerojatno porezni nadzor utvrdio kako su mnogi knjiženi troškovi neopravdani ili nepravilno knjiženi - u bilo kojem slučaju, meni se ne čini uspješnom, ergo visoko na ljestvici za potporu, takva tvrtka - a, kao što rekoh, provjerio sam na preskok svega nekoliko dobitnika.

- neke djelatnosti su uistinu indikativne, npr, tvrtka koja puni vodu u plastične galone i prodaje okolo po uredima, od čega možemo samo nagađati koliko ih je u uredima državne uprave, gdje se (božesačuvaj, blasfemije! ni u najcrnjem bunilu ne pomišlja da je voda iz gradskog vodovoda itekako pitka) mali hladnjaci s vodom nalaze ispred svakih vrata. Izvoz te tvrtke je - ništa! sav prihod im je tuzemni, cca 30 milijuna kn godišnje - prvo sam pomislio, ajde dobro, možda prodaju tu našu čistu vodu strancima koji kukaju da nemaju pitke vode, ali ništa od toga; dobit, pak, jako mala u odnosu na prihode. Nadalje, vlasnici su tvrtke bivši nogometaši HR prve lige nogometne, a osim ovog biznisa, rade i tipični HR "veliki" biznis - kupoprodaju zemljišta za gradnju i/ili šatro gradnju zgrada, stanova i ureda, neki kafići, ovo-ono. E, jebemu, ak tu vidim i natruhu nekog "zanimljivog, za društvo i zajednicu vrijednog projekta! Eh, da moram se ispraviti, vlasnici, zapravo, nisu sami zlatni dečki, nogometaši, nego - njihova mama, tak da ubiru potporu i za "žene poduzetnice" i za druge projekte, i to godinama, bez preskoka. Jebiga, tko nam je kriv kaj naše mame nisu tak poduzetne i dobre u vođenju biznisa, nego su "najobičnije mame", to mi je slično kao i dok su neki među nama odlazili s dvadesetak i kusur godina drhtati od straha i zime u nekom posranom rovu koji mjesec ili godinu, a mnogi se nisu vratili doma, drugi su bili "zlatni unuci", nadasve sposobni poduzetnici koji su s dvadesetak godina postali vlasnici banaka pa im se do danas nije sudilo za ratno profiterstvo, rekao bih, poslije pedofilije, najodurnijem zlodjelu, za koje se u Hrvatskoj zasluživalo razna odličja, od generalskih zlatnih pletera, do priznanja za doprinos domovini.

Npr, s kakvim sam ja bajkama i tlapnjama, s kakvim neobjektivnim očekivanjima išao na ovaj, kao i na onaj prošlogodišnji natječaj za potpore - evo, samo ukratko - naš je izvoz između 70% i 80% u prihodima, u tzv "kriznim godinama" mi smo povećali broj zaposlenih, od zaposlenih žena imamo oko 40% majki, koje su postale majke za vrijeme dok su bile zaposlene kod nas, od kojih neke imaju već dvoje djece, omjer žena i muškaraca jest veći od 50% u korist žena, mladi smo i po godinama, čak i s vlasnikom uključenim u statistiku :)), u prosjeku tvrtke, PROSJEK nam je plaća veći od državnog prosjeka uvijek bio od i više od 10%, nikad nismo platili nijedan račun van datuma valute, o obvezama prema zaposlenicima i državi da i ne govorim (možeš rihtati kalendar prema nama) i to svih 12 godina bez izuzetka, sav dohodak prijavljujemo (mnogi od, inače, apsolutno korektnih, kolega i poznanika poduzetnika, su zadnjih godina skidali plaće djelimično ili u potpunosti prema minimalcima, a ostalo isplaćivali u kešu jer drugačije nisu mogli), dvije trećine zaposlenika kod nas imaju staž u kontinuitetu dužem od pet, šest i više godina, što dodatno ilustrira stabilnost tvrtke i uvjete za zaposlenike, poput npr, isplate godišnjih dodataka na plaće kao božićnica i "regresa za godišnji", svih 12 godina bez iznimke, naša cijela djelatnost i svi njezini podsegmenti se nalaze na temeljima najnovijih tehnologija i uvijek novih i razvijajućih svakodnevno, nešto o čemu se stalno govori da je jako važno i da se prioritetno podupire, da ne seruckam dalje, sve formalne uvjete, ne moram ni spominjati, ispunjavamo (ta, moraš biti glupan pa se javiti na natječaj, ak, kajaznam, imaš dug u poreznoj ili nisi predao neki papir) - uglavnom rezultat / dodijeljena potpora = ništa, nula kn. Za ilustraciju, prošle smo godine na jednom od dva prijavljena projekta dobili minimalni (!) iznos potpore u drugom, manje "bogatom" projektu - punih 5000 kn, vau!! Više sam potrošio u svojoj najnižoj satnici koju sam utrošio u sastavljanje prijave i prikupljanje dokumentacije, a još odbijem od toga i 500 kn troškova za dokumentaciju, sero-serare, kaj da velim! Doći će poštom odbijenica pa bumo vidli koje je obrazloženje ove godine :)

Uglavnom, imam itekako razloga za nezadovoljstvo, no, kako rekoh na početku, jbg, ne vrijedi se uzrujavati - osim ako ne misliš tjerati do kraja, tojest zatalasati vodu ozbiljno, izraziti sumnju i objektivnim primjedbama naoružan ići tražiti da li u cijelom tom sustavu ima nepravilnosti - zanima me samo, tko bi za vrijeme dok bih se zajebavao s time i, vjerojatno caltao nekog odvjetnika da gurne stvar nekamo (a najvjerojatnije bi mi prije dopizdio i rekao bih mu/joj neka si sve skupa uistinu nekam gurne), tko bi, dakle, dalje crnčio u toj tvrtki u kojoj su ljudi solidno zbrinuti, pazi se i mazi da nekom nekaj ne zasmeta, a vlasnici rade od jutra do sutra, a nisu nakupovali ni zgrade, ni staklene penthouse urede na kredite koje nemreju vraćati, ni cajkaroške džipove na leasing za vožnju do špice subotom, sedam dana godišnje u Kronplac i dvaput godišnje na Sljeme parkirati ga pred sama vrata planinarskog doma, nisu nakupovali ni silne plaćene reklame o "uspješnosti", "zlatne kune", "zlatne knjige", "gazele" i još neke papkare, dok se iza kulisa sve dobrano klima, nisu ovisili o jednoj zlatnoj sisi, koja se (gle čuda!) najednom osušila uslijed "krize" pa se sve pozatvaralo i zlatni se biznisi, najuspješnijih poduzetnika u Hrvatskoj pogasili jedan za drugim, a kolike još, sasvim čestite, no bez ikakve zaštite od lopova, povukli za sobom, i ostavili ljude po burzama, koje, kad sam tražio kvalitetnog stručnjaka na natječaju, prije koju godinu nisi mogao naći ni za lijek, a ako i jesi onda su se nudili ko suho zlato, "znate, meni u VelikojPoznatojUspješnojTvrtki d.o.o." nude mnogo više nego vi, vaša je ponuda smiješna", a danas mi takvi šalju mejlove sami od sebe jer su na burzi već malo predugo, a nisu ništa mlađi čekajući da ponovno na noge stane VelikaPoznataUspješnaTvrtka d.o.o., a kredit za stan i preveliki auto malo steže oko vrata, jbg, a ja velim, popunili smo kapacitete, a znate i... "danas nam se i stručniji od vas javljaju sami i nude za mnogo manju plaću", samo mi nismo utočište za beskućnike gdje bute se sklonili i čekali da kiša prestane padati, sori.

Enivej, naš posao jest (još uvijek) uspješan i stabilan, no pod koju cijenu?!, a bitna je razlika u tome što mi smatramo uspješnim, u odnosu na ono što uspješnim smatra "zlatni hrvatski poduzetnik" i sustav koji takve podupire, a tom "uspjehu" (kaj nismo propali, valjda) nije pomogla ni crnim ispod nokta, hrvatska država, naprotiv.

Eto, o tome sam ja (kratko) razmišljao kad sam dobio razočarani mejl kolegice poduzetnice i kad sam istovremeno i ja vidio da smo dobili - niš.
Tempus fugit, sutra je novi dan pa bumo vidli kaj i kako dalje, nisu nam pomogli, no to ionako nije nekaj novo, i prije smo radili dok oni smetaju, ko ih jebe.

Baj,
tdj

P.S. No, zaboravio sam zaključiti, ako vas netko ipak nasekira, u Mozambiku imaju odličan lijek protiv glavobolje pa ga možete primijeniti - možda i na onima koji su vam glavobolju i zadali :))

Cure for headaches in Mozambique

  • Objavljeno u:
  • Blog
  •  Share on X

Najčitanije