nauCAT©
Foto: Raymarine
To mora biti ogroman šok kada nasred mora udarite u nešto nepoznato, gdje su dubine velike, i ni u teoriji ne može biti neki greben ili sprud. Još ako se to desi usred noći, šok je još stravičniji. Ako su brzine velike, dovoljno je da taj objekt bude nekakvo oveće drvo, ali noćna je mora za svakog nautičara ako brodom udari u plutajući kontejner u moru. Za velike brodove to je samo još jedna ogrebotina, no za ostale manje brodove, pogotovo rekreacijske motorne brodove i jedrilice to može biti pogubno. Međunarodni izvještaji kažu da svake godine između 2.000 i 10.000 kontejnera padne u more. Takvi izgubljeni kontejneri tada plutaju u vodi ili malo ispod površine. Zašto kontejneri plutaju i koliko dugo?
deset tisuća izgubljenih kontejnera u usporedbi s ukupno 5 ili 6 milijuna kontejnera koliko se godišnje transportira, može izgledati kao malen problem, kada bi kontejneri odmah potonuli – no oni ostanu plutati. Kontejner možemo analizirati kao plovilo. Njihova je veličina između 6 i 12 metara, s volumenom od 38 i 77 kubičnih metara. Gustoća morske vode iznosi 1,025, što povećava volumen (ili deplasmansku vrijednost) na respektabilnih 39 do 79 kubnih metara za svaki. Sila koja će gurnuti kontejner pod vodu, ili potopiti ga, mora premašivati obujam vode koju će istisnuti - 39 i 79 tona. Pošto su rijetko vodonepropusni, prazan kontejner od 6 metara potonuo bi za 57 dana (ako u njega uđe 11 kg morske vode na sat), a isti takav od 12 metara potonuo bi za 183 dana. To bi se dogodilo u najboljem slučaju, jer je roba u kontejneru većinom upakirana u materijale koji je štite od udaraca (stiropor, spužvasti materijali sa zračnim mjehurićima i sl.), a ujedno pomaže kontejneru da pluta.
U međuvremenu kontejnere u vodi oštetit će valovi, udarci u grebene, ili će zbog povećanog pritiska vode na kraju ipak potonuti, no za to će trebati dosta vremena. Ako procijenimo da kontejner prosječno pluta oko tri mjeseca, to znači da između 500 i 2.500 kontejnera stalno pluta diljem svijeta. Po danu još postoji šansa da ih se vidi, ali noću, što učiniti? Da opasnost nije beznačajna, potvrđuje prošlogodišnje spašavanje jedriličara u Atlantiku, koji je udario u nepoznati potopljeni objekt, te mu je jedrilica potonula, a on spašen nakon što ga je helikopter našao kako pluta u splavi.
Postoji jedno rješenje koje je do prije par godina bilo neisplativo, no sada to više nije. Proizvođači brodske elektronske opreme razvili su seriju termalnih kamera za široku nautičku upotrebu.
S tim se kamerama događa isto što i s GPS-om prije nekih dvadesetak godina, kada je bila preskupa za široku primjenu, a danas je uobičajeni komad elektronske opreme na svakom rekreacijskom plovilu. Za koju godina to će se desiti i s termalnim kamerama, jer će biti sasvim normalno da budu sastavni dio opreme za navođenje. Današnja cijena srednje kamere od 3.000 eur možda izgleda još uvijek preskupo, no za termalnu kameru to je fantastična cijena. Prije desetak godina cijena takve kamere nije bila ispod 50.000 eur.
Sada takve kamere uglavnom koriste luksuznija plovila koja puno vremena provode na moru i često plove nepoznatim područjima. Uglavnom ih koriste noću zbog sigurnosti, kao navigacijski dodatak i kao dio sigurnosne opreme u slučaju čovjeka u moru.
Termalne kamere proizvode slike nastale od infracrvene ili "toplinske" radijacije koja je nevidljiva za ljudsko oko. Kamera proizvodi sliku na osnovu temperaturne razlike između objekata. Ona pokazuje konstantnu sliku brodske okoline i promatranje njene slike liči na gledanje crno-bijelog televizora. Bez obzira na radar, GPS i ostalu navigacijsku opremu koja je stvarno korisna, ništa nije tako korisno kada se ispred sebe vidi trenutno pravo stanje, a to upravo termalna kamera omogućuje.
Takve kamere se kupuju iz više razloga, a najčešći je zbog bojazni tijekom noćne plovidbe. No primjena je neograničena, pogotovo zbog prije opisanog problema s plutajućim objektima u moru. Ako bilo što barem malo viri iz vode, kamera će to uočiti, što će puno pridonijeti sigurnijoj plovidbi.
