Prekrasan sunčan dan, vrijeme je baš nakon obilnog ručka u kokpitu. Skiper sjedi uz ulaz u kabinu gledajući more preko krme. Njegov prijatelj sjedi na suprotnom sjedištu (njegova je gvardija) prazno gledajući u nebo. Treći je zauzeo mjesto na krovu kabine u hladu jedara i nešto prebire po svom iPodu. Bili su uznemireni činjenicom da je jedna žena patila od morske bolesti, dok su ostale dvije upravo bile dolje u salonu. Skiper je pogledao na desno, zatim jednog, pa drugog prijatelja, te blago zaobljen horizont. A onda - strava…
Jebote!! Veliki bijeli pramac broda razrezao je popola njegov pogled! Upravo tik ispred njih! Skočio je prema kormilu kada je jadan shvatio da je prekasno učiniti bilo što. I premda ih je veliki teretni brod promašio, razmak između njih nije bio veći od desetak metara.
"Sunce ti žareno, da ti žareno, ter žareno j….!!" soptao je bez daha, zapiljen u golem brod koji je prolazio kraj njih, pravi zid od čelika. Izvukao se ispod tende i pogledom pretraživao komandni most. Nikoga nije bilo na njemu tko bi gledao dolje. Bio je siguran da ih opće nisu primijetili.
Ako oni nisu vidjeli ogromni brod, sigurno ni oni s broda nisu vidjeli njih, ovako majušne. Samo nekoliko metara djelilo ih je da jedrilica i posada zajedno s njom odu na počinak s ribama.
Sve troje stajali su na palubi gledajući kako se brod valja pokraj njih. Veliki val zapljuskuje bandu, dok šokirana trojka zaprepašteno gleda široku krmu kako se polako gubi u daljini. Majku mu, bili su tako blizu smrti dok su lijeno besposličarili nakon ručka!
Skiper se okrenuo prema članu koji je bio u gvardiji i promumljao: "Bila je tvoja gvardija! Bila je tvoja dužnost da osmatraš horizont svakih dvadeset minuta! Tvoja glupost zamalo nas nije sve ubila!"
Lice mu je bilo bijelo. I lica ostalih. Trebalo bi ga shvatiti što nije gledao. Svi su bili umorni. Ničeg na horizontu nije bilo kada su počeli s ručkom. No brodu je trebalo samo dvadeset minuta da izroni iz horizonta i dosegne točku sudara.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Svake godine dolaze izvješća kako jedrilice koje odu na krstarenja jednostavno nestanu s lica zemlje. Jesu li udarili kita ili plutajući potopljeni kontejner? Jesu li nastradali od gusara ili je to bio kontejnerski teretni brod? Obitelji i prijatelji, ali i cijelo nautičko društvo ostavljeni su u očajavajućem neznanju.
Međutim, jedna od vjerojatnih mogućnosti je da ih je udario nekakav teretni brod, i o tome postoje dovoljno priča kao ova prethodna o zamalom sudaru, da bi vam ledeni trnci prošli kroz kralježnicu kada ih čujete.
Objašnjenja kapetana teretnog broda mogu biti vrlo poučna, i evo jednog s dugogodišnjim iskustvom:
Uzmimo primjer broda od 60.000 tona. Taj brod bi mogao biti dug oko 250 metara i širok 36 metara s gazom od oko 12 metara kada je natovaren. To je tip broda srednje veličine.
Ovo su samo neke činjenice koje bi svaki nautičar na krstarenju itekako morao imati na umu:
• Ovakav će brod kod pune brzine nakon šijanja maksimalnom snagom ići još 0,7 nm (1.296,4 m) prije nego što stane.
• Ako se kormilo naglo okrene pri punoj brzini, brod će ići još 0,22 nm (407 m) prije nego što krene u zadani kurs.
• Visina oka onoga koji je na straži (gvardiji) na takvom brodu nalazi se na visini između 28 i 21 metra, ovisno o tome da li je brod pod teretom ili ne. To daje distancu prema horizontu između 9 i 11 nautičkih milja (16,7 – 20,3 km).
• Zbog zakrivljenosti zemljine površine, udaljenost koja se može vidjeti po lijepom vremenu, zanemarujući stvari kao što su refrakcija, ovisi o visini s koje promatrač gleda s komandnog mosta. Ako je recimo stražar na mostu na visini od oko 30 metara i gleda jedrilicu s jarbolom visine od 12 m, on bi je mogao opaziti s udaljenosti od 19 nm. Međutim, najvjerojatnije je neće vidjeti zbog njene male veličine na toj udaljenosti.
• Kada se brod i jedrilica približe jedno drugom na 11,5 milja, jedrilica bi bila točno na brodskom horizontu. Međutim, ako je vidljivost slaba ili je vrijeme oblačno, jedrilica još uvijek ne bi bila primijećena s broda. Pri plavom nebu i dobroj vidljivosti jedrilica bi bila viđena kao silueta na horizontu.
• Kako bi se plovila približavala jedno drugom, jedrilica bi upala između horizonta i broda, pa bi efekt siluete nestao i jedrilica bi se stopila s pozadinom valova i njihovih krijesta što bi opet bilo teško za uočiti s mosta broda. Kod oblačnog vremena ili izmaglice, uočavanje jedrilice bilo bi još više otežano.
• Bilo bi mnogo praktičnije kada bi jedra bila narančasta ili crvena, ili bilo koje druge boje samo ne bijele. Svaki stražar na mostu preporučit će vlasnicima jedrilica da svoje brodove NIKADA ne boje u bijelo, crno, plavo, sivo ili zeleno. Žuto, crveno ili narančasto bilo bi idealno.
Ograničena vidljivost s teretnog broda još je jedan faktor kojeg na krstarenju treba ozbiljno uzeti u obzir. Na brodu postoje kranovi, Samsonovi stupovi, šuma jarbola, dizalice i žice, a pogotovo nagomilani kontejneri koji smetaju jasnom pogledu. Često je lijeva strana tako zakrčena da se s nje ništa ne vidi. Kontejneri su poseban problem i katkada oni u gvardiji moraju hodati s jedne na drugu stranu mosta da bi vidjeli da je ispred njih sve čisto. Naravno, to nije uvijek slučaj, jer neki brodovi imaju odličnu preglednost s mosta.
Kao što se vidi, postoje mnogi aspekti koji stvaraju teškoće sa stajališta stražara na velikom teretnom brodu. Ni radar tu previše ne pomaže (ako je uključen), jer je ovakva jedrilica jedva primjetna točkica, posebno ako je more valovito i još ako na jedrilici ne postoje radarski reflektori.
Sljedeća poanta na koju treba ukazati je da Međunarodna pravila za prevenciju sudara na moru kažu da svaki brod, uključujući i jahte, mora cijelo vrijeme imati nekoga tko osmatra. To u stvari znači da jedriličari samci konstantno krše to pravilo.
Da se takve stvari ne dešavaju samo "tamo negdje" na otvorenim morima i oceanima možemo i sami potvrditi, jer znamo dvije stvarne priče s Jadrana, gdje su zbog sličnih nepažnje zamalo stradale dvije jedrilice naših prijatelja.
Jedna priča je skoro identična ovoj s početka članka, kada je kompletna posada u sumrak komotno večerala u salonu, dok ih nije nešto snažno zaljuljalo. Kad su istrčali u kokpit imali su istu sliku kao i posada s početka priče – ogromni čelični zid na udaljenosti od 10-ak metara prolazio je pokraj njih.
U drugoj se sudar skoro dogodio u mrkloj noći bez mjeseca, kada je skiper prekasno uočio brod koji mu se približava. Svi pokušaji da upali motor i pobjegne nisu dali rezultata, te mu je preostalo jedino da maše s upaljenom baterijom i njome osvjetljava jedra. Posada teretnjaka ga nije uočila i brod je nastavio svojim kursom te zamalo promašio jedrilicu.
U oba slučaja bio je upaljen autopilot, i zbog njega je pažnja posade odmah bitno smanjena, u što smo se uvjerili u mnogo slučajeva. Mnogi zaboravljaju da je autopilot korisna stvar ali samo kao pomoćno upravljačko sredstvo, pa bez nadzora može biti poguban. To ne vrijedi samo za jedrilice već i motorne brodove, Jadransko more vrvi raznoraznim Horvatinčićima koji ne haju puno za tuđe živote. Bitnije je, nek' se vidi koja sam ja faca!
nauCAT©
PS: Stalno smo zatečeni nebrojenim neodgovornim individuama s kojima se zamalo sudaramo kad smo ili na moru ili na kopnu. Za takve tipove ima jedna tužna vijest, halo face, čujete li, nema ničeg virtualnog ovdje vani, stvari oko vas mogu vas ubiti, ali i vi njih. Zato dok negdje plovite ili se bilo kako krećete, prestanite barem na trenutak blejati u svoje gadgete i usredotočite se na ono ispred i iza sebe. Dobrodošli u stvarni svijet, jer za njega još nije izmišljen nikakav app!
