Autor: Josip Antić / tportal
To što je sa štićenicima domova iz Splita i Siska poduzela ekipa entuzijasta iz udruge Jadranski pomorski institut, zaslužuje plavu vrpcu za najhumaniju plovidbu.
Saleh je na Kornatima otkrio svoj neviđeni talent: nitko kao taj tinejdžer, izbjeglica iz Afganistana, ne može tako brzo trčati po oštrim škrapama i uspješno hvatati ovce za šišanje. Ravna mu je jedino Ivana iz Siska. Rafi, Salehov vršnjak i zemljak, s njime i pod budnim okom jedriličarke, biologinje i instruktorice ronjenja Jelene Belamarić ne samo što je ovoga ljeta proplivao, nego je i zaronio. Matea se dokazala kao najbolja brodska domaćica; Predrag i Mihael kao stari mornari upravljaju dugačkim veslima ‘Vinkom’, obnovljenom ofalkanom gajetom; Željko i Antonio neupitni su prvi časnici stare škune Lirice. Svi oni su sudionici Kornatske pustolovine, jedne od najljepših i najhumanijih ovoljetnih jadranskih plovidbi u kojoj je sudjelovalo 20-ak djece iz hrvatskih domova, a koju je organizirao Jadranski pomorski institut.
Ta tiha i od medija gotovo skrivena udruga na jedinstven način spojila je brigu o hrvatskoj pomorskoj baštini s odgojem, potporom i edukacijom djece čije životne sudbine nisu bile ni poticajne ni lake.
Iza priče o Jadranskom Pomorskom Institutu stoji James Bender, Amerikanac, jedriličar i kulturni antroplog, koji se, nakon što je oplovio mnoga mora i odradio brojne projekte u kojima je mornarske vještine učinio okosnicom potpore napuštenoj i kriminalu izručenoj djeci newyorškoga Bronxa, zaljubio u Hrvaticu, otkrio Murter i Komižu i nepovratno se vezao uz kaiće i batane, gajete i leute, trabakule i pelage…
Od dolaska u Hrvatsku 2009. James je počeo surađivati s mjesnim organizacijama kako bi se u lokalne programe za mlade uključila tradicionalna plovidba. Prva uspješnica bila je kad je na plovidbe do Palagruže odveo štićenike doma Maestral iz Splita. Nešto kasnije utemeljeni Jadranski pomorski institut organizirao je brojne male brodograditeljske radionice, poduzeo plovidbe, a posebno je bila zapažena ona pod imenom Veliki put lubenica, koja je slijedila morski put starih trgovaca lubenicama od Splita do Dubrovnika. James, stjecajem obiteljskih okolnosti, trenutačno nije u Hrvatskoj, ali njegovu misiju Institut i dalje nastavlja predvođen Markom Kneževićem, njegovim izvršnim direktorom.
‘Ideja koju smo razvili s Jamesom nije se u ovih sedam godina mijenjala. Želimo prenijeti tradicionalna znanja iskusnih brodograditelja i mornara na mlade generacije, prvenstveno iz sustava socijalne skrbi. Želimo istodobno raditi s lokalnim organizacijama kako bi se znanja o tradicionalnim jedrenjacima uključila u školski program. Želimo pomoći vlasnicima jedrenjaka pronaći nove načine održavanja brodova u pogonu promjenom fokusa s tradicionalnog rada na turizam i edukacijske programe o okolišu’, rekao je Marko, napominjući da je ovogodišnja kornatska avantura posebna. To je prva plovidba u kojoj su objedinjenje dosadašnje dvije odvojene grupe djece – riječna i morska.
Dok je morska svoje uporište imala u već spomenutom domu Maestral, domu iste namjene u Kaštelima i u pomoći udruge Most, riječna je ishodište imala u domu u Sisku, djelovala je u Kostajnici, ali je svoju misiju širila i u Bihaću i u Banjaluci.
‘Kao što Jadran kao more respektira samo dobre pomorce, tako i Una, koja spaja hrvatska i bosanska mjesta, traži dobre mornare za rijeku. Na toj ideji razvili smo i riječni program, a on se, kao i onaj na moru, odvijao i izvan sezone. U njima koristimo plovidbenu baštinu da bismo kroz jedinstveni doživljaj dali djeci poticaj i smjer za život. Prvenstveno ih učimo životnim vještinama, koje se ne iscrpljuju samo u tome kako izgraditi brod ili vezati jedro, to su praktikumi u kojima se uči radu u grupama, suradnji sa starijima, nenasilnom rješavanju konflikta, poštivanju autoriteta. To je baza na kojoj se uče brodograditeljske i mornarske vještine, a sve zajedno uklopljeno je u ideju o održivom razvoju i suživotu s prirodom’, rekao je Marko, ističući da Institut ima potporu među stručnjacima domova čiji socijalni radnici i psiholozi sudjeluju u radionicama i plovidbama.
‘Projekti koje vodimo ne djeluju samo na djecu, trebali ste vidjeti neke od legendi tradicijski brodogradnje, poput meštara Bakice i Burtine, kako uživaju kad vide kako klinci grizu k'o ludi da bi naučili zanat za koji su oni mislili da je pred izumiranjem. Ta veza klinaca i starih meštara vidljiva je i na primjeru iz Siska, gdje su klinci svoj čamac nazvali 'Stjepan', po imenu čovjeka koji ih je naučio graditi’, rekao je Marko. Upravo na temelju takve suradnje ovogodišnji Kornati bili su kruna projekta.
U ekspediciju je krenulo 30 osoba, od toga 15 učenika (6 iz Siska, 6 iz Splita, 2 štićenika iz Afganistana i učenik volonter iz San Franciska). Priča je krenula kampiranjem u Prosici, u Modravama, starom betinskom posjedu na susretu Vranskog jezera i Jadrana. Potom su djeca posjetila Muzej tradicijske betinske brodogradnje, a zatim s tradicijskim jedrenjakom zaplovila put Kornata.
‘Kornati se pogrešno doživljavaju kao isključivo morska priča. Murterini su mornari-težaci pa smo tako i smislili program. Jedna grupa je upoznavala život obitelji Kurnatara, na Levrnaki su se družili sa Skračićima, koji su pravi kornatski poljoprivrednici, uzgajaju masline, prave ulje od kadulje i smilja. Njihov rođak je baš tada šišao ovce, u čemu je grupa sudjelovala.
Druga grupa učila se jedrenju na staroj škuni Lirici, a treća je s Jelenom Belamarić, našom uglednom biloginjom koja u Norveškoj predaje na koledžu, stjecala osnovna znanja iz biologije mora i ronjenja te su uz čišćenje plaža učili o strujanju smeća na Jadranu’, priča Marko.
Grupe su se mijenjale svaki dan, a potom su posjetili Metlinu, najviši kornatski vrh i fenomen odsječenog otoka - Magazinovu škrilu.
‘Zadnjeg dana u Telašćici u uvali Mir bio je posebno dojmljiv. Svatko je dobio bilježnicu i zadatak da na miru sam sebi napiše pismo i preda ga instruktorima. Mi smo ih ne otvarajući zapečatili, a svojim štićenicima poslat ćemo ih za šest mjeseci, Vjerujem da će kad ga budu čitali zimi, tek tad uvidjeti važnost radosti i znanja koje nose s ove kornatske plovidbe’, zaključio je Marko.
Misija Jadranskog pomorskog instituta nije državu koštala ni jedne kune: njen izvor financiranja su privatne donacije, korporacije i crowdfunding. I naravno – već sad planiraju nove radionice i plovidbe. Kako u rijekama, tako i u moru.
Povezani članci
Putovanja
NP Mljet otvoren svakodnevno od 1. travnja 2024.
Nacionalni park Mljet može se posjetiti od 9 do 17h, a ulaznice se mogu kupiti na prodajnim mjestima Pomena i Info Punkt na Velikom jezeru
